Kraj

Kao dugi crni veo, koji iznad nas se peo. Kao posljednja kiša, koja svaki sekund je sve tiša. Kao sivilo koje u zaborav nas nosi, prekrivajući svjetlost i sjaj u jutarnjoj rosi. Takvi su moji dani bili, a ti, ne plači večeras, mili. Ne, jer još nije kraj, gledaj još malo svog života sjaj. Ali…

Nastavi čitanje →

Slika 1 – Ruka

Šta biste uradili da se pred vama materijalizuje ništa drugo do ruka? Masivna, nastala iz izmaglice krmelja koje mute periferni vid. Samo mišićava šaka sa podlakticom, prekrivena venama u mrtvačkom sivilu. Pomješana s crnilom noći i uvaljana u gašeni kreč. Šta učiniti, dok tako teatralno čeka da joj servirate svu pažnju koju, svojim prisustvom, zahtijeva?…

Nastavi čitanje →

“Raskršće”, priča koja je pobjednik ovogodišnjeg konkursa Z.E.T. Fest-a

Na linku možete pročitati moju priču “Raskršće” koja je pobijedila na ovogodišnjem “Z.E.T. horor” konkursu. U priči se radi o timu prostornih planera koji su se zaputili na teren u opštinu Šipovo, gdje dolazi do iznenadnog rascjepa vremena i uzdizanja rimskog naselja iz pepela, gdje se odvijaju stravični obredi žrtvovanja. Predsjednik žirija je Miroslav Raduljica,…

Nastavi čitanje →

Dekadencija žoharije – 2. dio (2/3)

Osvanulo je subotnje jutro. Bilo je to još jedno veoma hladno jutro u Žohargradu, da su se sunčevi kraci ogledali u zaleđenom vazduhu. Mali Žoharček, koji je prisluškivao jučerašnji razgovor u parku, je spavao u toploti naivne bezbrižnosti, kao da juče nije postojalo. Ništa on nije razumio. Nije ga zanimalo, niti ga je ko mogao…

Nastavi čitanje →

Dekadencija žoharije – 1. dio (1/3)

Parkom je odzvanjala mješavina sukobljenih emocija, tipična za dva žohara omladinca, koji su često vodili slične razgovore. Prvi reče: „Krivi su moji roditelji.“ Drugi zbunjeno negodujući glavom upita: „Žohro, kako bolan roditelji? Pa zaista mi nije jasno čemu su ti sad oni krivi? Nije valjda jer si rođen?!“ Na šta dobi odgovor: „Jok ba, Žoharinac!…

Nastavi čitanje →